Rad propituje postoji li opravdanje za povezivanje priče o Medeji s Medvejom u literaturi te može li se s pomoću nje eferentno čitati krajolik u turističke, odgojno-obrazovne i osobne svrhe. Naglasak je pritom u radu stavljen na područje kulturne geografije, s kojom povezujemo „čitanje krajolika”. Kada je riječ o literaturi, utvrđena je povezanost priče o Medeji s Medvejom u novinskim člancima različite tematike, stručnim knjigama i književnosti na hrvatskome i talijanskom jeziku. Također, valja naglasiti da se priča o Medeji pojavljuje u lovranskim turističkim izdanjima koja predstavljaju Medveju. Rad potvrđuje da za povezivanje Medeje i Medveje u literaturi postoji desetljećima duga tradicija, da je s vremenom povezivanje prihvaćeno i na talijanskome i na hrvatskom jeziku te se nudi metodološka razrada čitanja krajolika u turističke svrhe. Usto, postupak je proširen i na područje odgoja i obrazovanja te je ukazano na mogućnost ostvarivanja unutarnjega zadovoljstva koje pojedinac može osjetiti prilikom čitanja krajolika s pomoću priče o Medeji. Pritom nisu izostavljeni ni u pojedinim motivima srodni tekstovi Tatjane Jedriško Pančelat.
Goran Krapić (Wed,) studied this question.