U seljačkim školama fra Didaka Buntića za šest godina njihova postojanja (1911.–1917.) čitati i pisati je naučilo oko 14.000 hercegovačkih Hrvata. Ovaj istinski pučki pokret, ponikao u muci i bijedi obespravljenih hercegovačkih seljaka, postavio je temelje masovnog opismenjavanja Hrvata u Bosni i Hercegovini, s kojim će tri desetljeća kasnije nastaviti Napredak. U masovnim kampanjama koje je 1937.–1941. proveo Napredak u suradnji sa zagrebačkom Seljačkom slogom opismenjeno je oko 100.000 ljudi u Bosni i Hercegovini. Uspjeh ovih pothvata time je veći što se upornim zalaganjem svih aktera uspio stvoriti prisan odnos povjerenja između inteligencije i seljaka, koji se u konačnici pretočio u sveopću ideju narodnoga zajedništva i boljitka u vremenima iznimno nepovoljnih gospodarskih, društvenih i političkih prilika pred i u vrijeme dva svjetska rata. Na temelju arhivske građe, glasila, statističkih pokazatelja i dosadašnjih istraživanja, autor razmatra uzroke nepismenosti i nastojanja na njezinu suzbijanju unutar zajednice hrvatskoga naroda u kontekstu širih društveno-političkih prilika toga vremena.
Darko Zorić (Wed,) studied this question.