Iako sustavi zaštite ljudskih prava Vijeća Europe i Ujedinjenih naroda inicijalno nisu poznavali pravo na priziv savjesti na vojnu službu, djelovanjem pripadajućih političkih i sudskih tijela ono postupno biva priznato te mu se početkom 21. stoljeća pruža visok stupanj međunarodnopravne zaštite. Predmetni rad zastupa tezu da tako uspostavljeni međunarodnopravni standardi danas, u kontekstu prevladavanja svijesti o povećanom stupnju vojne ugroze europskih država zbog ruske agresije na Ukrajinu, bivaju reinterpretirani u Europi u smjeru sve veće zaštite kolektivnih vrijednosti. Rad brani tu tezu u tri koraka. U prvom koraku prikazuje se relevantan povijesni kontekst značajan za formulaciju prava na priziv savjesti na vojnu službu na međunarodnom planu. U drugom koraku objašnjavaju se najvažniji aspekti trenutačne razine njegove međunarodnopravne zaštite, posebice apsolutna i nederogabilna priroda tog prava. U trećem koraku se na temelju analize odluka dvaju nacionalnih sudova – njemačkog i ukrajinskog – te recentnog mišljenja Venecijanske komisije izlažu karakteristični obrasci reinterpretacije trenutačnog standarda zaštite predmetnog prava u Europi, usmjereni prema davanju veće težine kolektivnim vrijednostima.
Gardašević et al. (Thu,) studied this question.