U kontekstu recentne pandemije koronavirusom htjeli smo istaknuti važnost cijepljenja kao jedno od najvećih medicinskih dostignuća i najučinkovitiju preventivnu mjeru u zaštiti populacije od zaraznih bolesti. O tome je prije više od dvjesto godina s ponosom i oduševljenjem pisao dubrovački pionir cijepljenja Luko Stulli, jedan od najpoznatijih liječnika u Dubrovniku početkom 19. stoljeća. Neposredno nakon otkrića vakcinacije i pod dojmom nove liječničke metode, napisao je 1804. latinsku poemu Vaccinatio, carmen elegiacum (Vakcinacija, elegijska pjesma). Riječ je vjerojatno o jednoj od rijetkih pjesama posvećenoj medicinskoj temi u hrvatskoj književnosti i jednoj od posljednjih pisanih na latinskom jeziku. Do sada su bila pronađena tri originalna tiskana primjerka, a nedavno je pronađen i četvrti primjerak tiskan 1828. Recentna događanja vezana uz pandemiju COVID-19 ponovno su pobudila i usmjerila zanimanje na Stullijevu Elegiju, stavila u fokus rasprave i mišljenja o cijepljenju i karanteni te iznova potvrdila vrijednost i univerzalnost Stullijevih stavova i poruka iskazanih u ovoj latinskoj poemi u duhu klasicističke poetike i kanona. Prošlo je točno 220 godina od tiskanja Elegije, a sumnje u vrijednosti i korisnost znanstvenih otkrića nisu nestale, kao ni nepovjerenje u medicinsku znanost i cijepljene kao civilizacijski doseg.
Bakija‐Konsuo et al. (2026) studied this question.